|
Radenko Kosić
član od:
zadnja prijava:
spol: muško
godina: 39
grad: Metković
aparat: Sony DSC-W50
komentar:
Amaterskim fotografiranjem počeo sam se baviti u ranom djetinjstvu. Služio sam se analognim fotoaparatima Practica i Zenit. Do završetka srednje škole potrošio sam stotinjak filmova. Najbolje od tih fotografija objavit ću na osobnim web-stranicama.
Fotografije iz ove galerije snimio sam neprofesionalnim digitalnim fotoaparatićima: Olympus C-220, Canon A-75 i Sony DSC-W50. Maštam o najnovijem digitalcu Olympus SP-550 UltraZoom.
Izbjegavam digitalnu obradu fotografija, ponekad samo popravim kontrast.
Pripremam CD s oko 1000 mojih najboljih radova, u izvornim rezolucijama:
1600 x 1200
2048 x 1536
2816 x 1872
Za fotografiranje je važno biti smiren i otvoriti bar jedno oko.
U trenutku okidanja zadržim dah. Ako pogriješim, sliku iz memorije odmah brišem i usredotočavam se ponovo na isti objekt, ako je moguće. Ako nije, idem dalje. Ono što propustimo fotografirati, memorirano je u glavi. Možemo taj prizor nacrtati ili pokušati opisati riječima.
Tko ne vidi, ili slabo vidi, može slušati, ako ima software za čitanje teksta ili mu netko opiše riječima.
Komentirati fotografije nije lako. Bilo bi dobro i lijepo misliti na ljude koji ne vide, opisati im svojim riječima što je to u slici, u čemu je stvar, o čemu se radi, što razlikuje jednu sliku od druge?
Nedavno sam putovao vlakom u Bosnu. Oko 7:00 otvorio sam prozor i pogledao van. Prolazili smo pokraj mjesta Počitelj.
Paralelno s vlakom, na maloj udaljenosti, letjelo je jato ptica. U daljini je izvirivalo Sunce. Oblaci su bili čarobno obojani. Prizor me opio. Uživao sam promatrajući i mislio kako bi lijepo bilo ovo fotografirati. Međutim, bio sam lijen i neispavan, pa se odmah pojavila misao da te ptice lete svakog jutra pokraj vlaka. Čemu žurba? :) I tako, nisam uzeo kameru. Nije mi se dalo. Drugi put ću, ako Bog da!
Život je lijep. Koliko smo lijepoga snimili bez fotoaparata... Često pregledavam albume u mislima. I čudim se čovječjoj sposobnosti slikovitog pamćenja.
I životinje pamte. Ako ne pamte ništa loše, životinje su pitome. Prije dva dana idem ja ulicom, od kafića prema kući, i pogledam granu bršljana, kad na njoj - gušter. Sunča se. Prvi put ove godine. Potpuno opijen Suncem. Prišao sam mu na 10 cm, a on ne bježi. Samo me gleda crnim okom i smije se. Kažem mu ja: Di si, gušteru? :) A on - ništa. Nema pojma ni o čemu. Ne zna ni za strah.
Da nisam zaboravio ponijeti aparat, bila bi to predobra fotografija. Šta se može...
Večeras sam putem slika koje su napravili drugi fotografi na Ptičici, vidio predivne svjetove nekih meni nepoznatih ljudi. Unio sam u moj vizualni svijet nešto novo, dosad nespoznato. Dodatno sam obogatio svoju dušu univerzalnom ljepotom.
Uživanjem u ljepoti prirode, duša postaje prirodnija i ljepša. :-)
Uživajmo!
(c) Radenko Kosić
Photographies may be copied only for personal and non-profit use. You may add it to your blog or your homepage, or put it in a frame. :)
Commercial use of these photographies is prohibited, except with my writen consent.
| |