Život je nemirno more ,ne znamo gdje je kraj ,
Ne slutimo mu dubinu
Čas te miluje, šapće nježno iz svoje
Nepregledne modrine
A onda iznenadi i udari , razbija svom silinom,
pjeni se , vrije.

Moje more bez obala , bez luka i otoka
Nemirno moje more puno oluja
Vjetrova koji nemilosrdno šibaju i raznose
Prepuštam se mom moru
Iscrpljena i bez snage , molim se
Providi mi neku mirnu luku
Da se sklonim od silnih nevera
Da podnesem ovu pokoru .

Pokaži mi more moje kako dalje
-biti na pučini ili brod u boci?

Budi moje mirno more ...