Hodam ispranim ulicama sjećanja
Sama
U kasne noćne sate.
Žmirkaju ulična svijetla
Pod naletima kiše i vjetra
Otkucava vrijeme stara splitska ura.
Po pustim ulicama
Odzvanjaju koraci rijetkih prolaznika
Koji nekud žure
I nestaju u noć .
Moj grad već spava ...
Misli su sumorne , teške
Poput ove hladne jesenje kiše
Što na nama ostavlja svoj trag ...
Prati me tvoja sjena
Čujem ti glas , govori mi nježno
Nestaje i vraća se poput jeke
Sigurna sam i tu , u tvojoj sjeni
I želim da potraje vječno...
...da ne hodamo nikada više
svatko svojom stranom ulice .