Pustinja Blaca po svojoj prošlosti i položaju u strmoj prodolini na južnoj strani otoka Brača jedinstven su spomenik kulture na našoj obali .U njoj se kao rijetko gdje doživljavaju jedinstvo i sraštenost prirode i života koji se ukliještio svojom upornošću u odvojeni kutak otoka , zatvoren među hridima i strmim padinama , vezan uz škrti sloj obradive zemlje .Tu je našla stan zajednica pustinjaka koji su 1551. godine izabrali to mjesto , bježeći u strahu pred Turcima iz svojih rodnih Poljica .Ta je pustinja začeta posljednja u nizu već ranije osnovanih pustinjačkih stanova koji su se smjestili na južnim padinama Brača oko Murvice , u Dragonjinoj spilji , Dračevoj luci , Dutiću i Silviju . Ona je svih njih nadživjela i sve do naših vremena sačuvala uspomene tog življenja , što ujedno osvjetljava i način života u prošlosti Brača .
Blatačka pustinja imala je sreću da su se obnavljale generacije svećenika koje su do posljednjeg Don Nike Miličevića, koji je umro 1963. godine , često bile iz iste obitelji . Tako je tu zajednicu osim čvrstih pravila življenja jačala ponekad i obiteljska tradicija pripadanja Pustinji Blaca .U starini su to bili popovi glagoljaši koji su zajedno sa svjetovnjacima živjeli u čvrstoj zajednici obrađujući zemlju i gajeći stoku . Ona je rasla u bogatstvu od kraja XVII i početka XVIII stoljeća tako da i požar 1724. godine , koji je ostavio samo gole zidove Pustinje , nije ozbiljnije ugrozio nastavak života u njoj jer su je družinari ubrzo obnovili i vratili joj prvotni sjaj. Taj njihov mar i osjećaj zajedništva učvršćivao je pravinik koji je od davnine preživio i nakon spomenutog požara ponovno obnovljen po sjećanju upravitelja Frane Nemčića, pružajući novim generacijama pustinjaka čvrstu okosnicu njihova napretka .
Obveza je išla od uzornosti svećenika do neprikosnovenog zajedničkog imetka koji je uvijek ostajao u zajednici .Starješina određuje poslove svakog pojedinog člana družine u crkvenim , kućnim i gospodarskim poslovima . O tim poslovima se dogovaraju zajedno večer prije , a nakon isteka dana svi zajednički polažu račune o izvršenim poslovima i zadaćama .Starješina dva puta godišnje , u studenome i u svibnju utvrđuje potrebe svakog pojedinog , daje im po dvije košulje , ostalu potrebnu odjeću i obuću .Svaki je član slobodan da napusti Pustinju kada poželi , ali može biti i protjeran ukoliko se utvrdi njegova nepodobnost , a o tome moraju biti upućeni i osvjedočeni svi članovi. Ukoliko netko dozna o zlu ponašanju pojedinca , mora ga opomenuti , a ovaj ako se ne popravi biti će prijavljen starješini koji će ga onda javno ukoriti .Ako se i nakon toga ne popravi , bit će izgnan.Darovitog dječaka koji je u službi Pustinje misnici će podučavati u čitanju i pisanju te omogućiti mu daljnje školovanje do misništva. Ukoliko kao svršeni svećenik ne ostane u Blacima , stavlja mu se na dušu da vrati utrošeni novac za njegovo školovanje .
Prva crkva iz početka XVII stoljeća dobila je današnji oblik 1757. godine i ima sve oblike barokne gradnje u Dalmaciji , u ovom slučaju prilagođene sljubljenosti uz pećinu gdje je bio začet pustinjački stan.. Ona po tome ima glavno pročelje prema jugu sa zvonikom na preslicu , a svetište je prema sjeveru i ima izduženi oblik . Uz nju je priljubljena najstarija zgrada koja ima jednostavne prozore u nizu na dva kata, a pokrivena je dvostrešnim krovom . Na nju se nadovezuje u stražnjem dijelu zgrada , priljubljena uz hrid , s kuhinjom i kominom s napom koji predstavlja izuzetan primjerak u Dalmaciji.
Vrijeme uspona Blataca je za vrijeme uprave četvorice Nemčića iz Velikog Brda u Makarskom Primorju : Frane ,Marka , Ante i Ivana .Don Marko Nemčić umro je 1765. godine , a u Blacima je proboravio 73 godine i za njegove su uprave Blaca stekla najveće bogatstvo. To je bogatstvo još više učvrstio i ojačao posljednji Nemčić , Don Ivan koji je na upravi Pustinje od 1772. do 1800. godine . On je prvno učvrstio stanje Blataca i ishodio odluku mletačke vlasti u studenom 1785. godine kojom se potvrđuje mirno posjedovanje blatačkih imanja . Od sve te prošlosti Blataca sačuvalo se ono što je tamo nastalo i dobavljeno nakon požara 1724. godine . Na zgradama je teško pratiti slijed gradnje budući da kuće nemaju izrazitih stilskih oblika . Jedini zapisani stariji datum na zgradama je 1750. godine ..
Crkvu posvećenu Gospi Uznesenja , započeo je graditi Don Grgur Martinović 1588. godine , a bila je završena 1614. godine za uprave njegova nasljednika Don Jurja Martinovića.Vjerojatno je i crkva doživjela oštećenja u požaru 1724. godine ili je bila premalena i neugledna za poimanje sve bogatijeg stanja Pustinje u to vrijeme , pa je nanovo sagrađena i proširena 1757. godine .
Mali barokni kip Gospe zatvoren je u kutiji iz polovine XIX stoljeća , a na njoj je nakit darovan u zavjet kojim su se kitile Bračanke u XIX stoljeću .
Oltarne slike XVIII stoljeća koje još treba popraviti , orgulje prošlog stoljeća i oltarne palme , koje su se u Blacima iznimno sačuvale u tolikom broju i u toliko inačica , pripadaju XIX stoljeću , pokazuju raznolikost oblika i živost izrade , a predstavljaju posebnu zanimljivost jer su te palme inače skoro potpuno nestale u crkvama Dalmacije .
Sa smrću Ivana Nemčića uspon počinje pomalo opadati. Izostala je marnost uprave Pustinje . Tek je u drugoj polovici XIX stoljeća i početkom XX , pod upravom Don Nikole Miličevića starijeg došlo do oživljavanja gospodarstva pa su Blaca ponovno uznapredovala , ali to je bio ujedno i svršetak neprekidnog slijeda života te Pustinje . Knjige koje su pratile gospodarstvo najbolje svjedoče o nastojanju Miličevića da unaprijedi poljoprivredu i stočarstvo.Godine 1905. gradi jedinstveni pčelinjak kakvog po obliku i načinu uzgoja nije bilo u Dalmaciji .
Kuhinja i komin s napom predstavlja izuzetan primjerak u Dalmaciji. Komin možda najvjernije odražava život u Blacima jer je najvjerojatnije ostao nepromijenjen iz te prošlosti . Takav izuzetno prostran oblik morao je odgovarati blatačkim potrebama zajednice na kojemu se nije samo kuhalo nego i za dugih zimskih večeri razgovaralo i dogovaralo , prepričavalo o prošlim vremenima i događajima uz toplinu i sugestivno osvjetljenje bljeska vatre . On je bio duša Blataca . Na njemu se nije vatra gasila kroz cijelu godinu , a gasila se i nanovo užigala na Veliki Četvrtak kada se blagoslivljao oganj , što se običavalo sve do nedavno .
Unutrašnji raspored u kućama pripada XIX stoljeću , a izveden je tako da se prolazi iz kuće u kuću u prizemlju i na katu .Prostori u dva kata prednje kuće na jugozapadu sadržavaju najuređenije sobe za spavanje , primanje i rad .U središnjem je dijelu na drugom katu knjižnica sa radnim stolom . Na drugom katu krila uz crkvu vratnice soba imaju još staru konstrukciju i oblik koji se može datirati u XVIII stoljeće .Tom bi stoljeću pripadale i ukrasne ručke na vratnicama između knjižnice i susjedne sobe , koje su tu zaostale u novoj obnovi u XIX stoljeću. Iz svih tih prostora vode prilazi prema kuhinji i kominu koji postaje osovina unutrašnjeg rasporeda i života .
U Blacima se čuva više pušaka koje su pružale sigurnost stanovanja u toj pustoši u vremenima u kojima se mogao očekivati i napad gusara s mora. Među njima se ističu trombloni iz XVII stoljeća , dok ostale pripadaju XVIII i XIX stoljeću .
Sačuvao se i dio potrepština vezanih uz kuću i zemlju . Neobične su velike drvene zdjele iz kojih su jeli poljodjelci , alat , pribor za ognjište , pčelarstvo , vinogradarstvo i sl.
Tu je i stara knjižnica u kojoj su pustinjaci marno čitali i uzdizali svoj duh , a u škrinji čuvali isprave i pisane dokaze svoje prošlosti… i promatrali i proučavali zvijezde .
Posljednji svećenik u Blacima bio je Don Nikola Miličević , mlađi , nećak svog predšasnika na upravi . Njegovom smrću 1963. godine završava slijed svećenika i upravitelja koji su svi po pravilu bili iz Poljica . On je Pustinji dao jednu novu zanimljivost . Baveći se zvjezdoznanstvom stvorio je dvadesetih godina XX stoljeća u Blacima svoj opservatorij koji je opskrbio knjižnicom , instrumentima i teleskopima među kojima se ističe onaj nabavljen u Lošinju koji je dugo vremena bio najveći u zemlji (veliki teleskop je u svoje doba bio najveći na Balkanu) .
Među predmetima ističe se sat s utezima iz XVII stoljeća iz Londona koji je najstariji u nizu raznovrsnih satova , uglavnom iz prošlog i pretprošlog stoljeća . U Blacima se našao i mehanički gramofon s perforiranim kartonskim pločama druge polovine XIX stoleća , koji je s klavirom i kasnije violinom pružao strani ugođaj ovoj pustinji .
Među posuđem bilo je zastupljeno sve ono što se u prosječnoj kući na Braču inače nalazilo u XIX stoljeću , među kojima se ističu staklenke iz polovine tog stoljeća
Svemu tome treba pribrojiti i neobičnost što se u toj zabiti našla i ručna tiskara krajem XIX stoljeća u kojoj je Nikola Miličević-stariji tiskao svoje povijesne crtice o Blacima , molitvenike i pravila . Crkveni predmeti pripadaju uobičajenom broju i tipu kao i u ostalim crkvama u Dalmaciji , kaleži , pokaznica , piksida iz XVII stoljeća , svijećnjaci XVII i XVIII stoljeća i dr.
Namještaj pretežno pripada drugoj polovini XIX stoljeća među kojim se ističe postelja iz polovine tog stoljeća (od kojih se jedna izlaže). Od XVIII stoljeća sačuvalo se samo nekoliko komada u vrlo trošnom stanju :jedan trbušasti komo-biro, pisaći stol s intarzijom, ugaoni ormarić jednostavnih oblika i nadasve vrijedne stolice profiliranih oblika s ukrašenom kožom koje su sada obnovljene . Njih najvjerojatnije treba povezati s ličnošću Ivana Nemčića , a pripadaju drugoj polovini XVIII stoljeća . One predstavljaju jedine primjerke u Dalmaciji toga tipa , a mogle su doći iz Mletaka .
Od Ivana Nemčića-upravitelja ostao je portret kao i portret njegova zastupnika u Mlecima Giuseppea Vavisca . oni su isti veličinom i načinom rada pa pripadaju istom mletačkom slikaru . Nemčić je prikazan u crnom odijelu s bijelim ovratnikom svećenika , dok je Vavisco obučen u crveni haljetak s vlasuljom na način onodobnog odijevanja u Mlecima , a svaki od njih ima posjetnicu drugog.
Toj mletačkoj vezi Blataca treba pripisati i dvije slike , od kojih jedna prikazuje Mariju Magdalenu , a druga Krista sa Samarićankom . Po načinu slikanja pripadaju istom mletačkom slikaru druge polovine XVII stoljeća .Više oštećena slika Sv.Katarine pripada istom stoljeću zajedno s okvirom istog vremena .Tom stoljeću pripada i bogato ukrašen okvir pozlaćena lisnata ukrasa i nekoliko manjih slika svetaca , dok Gospa Žalosna slikana na dasci pripada XVIII stoljeću. Među gravirama ističu se one obojane , a rađene su prema Poussinu s prikazima sedam sakramenata .
I blatačko je pomorstvo vezano za trgovinu ostavilo trag u brodskoj puleni polake „Buon Viandante“ koja se hrabro oduprla engleskoj korveti „Volage“ pred splitskom lukom 08. prosinca 1809. godine .S kapele posvećene Gospi na žalu blatačke uvale potječe i kovana željezna rešetka živahnog prepleta iz 1765. godine koja predstavlja rijetko sačuvan primjerak stare obrade željeza na Braču .

Sav ovaj zbir uspomena sačuvan u blatačkom ambijentu predstavlja izuzetan doživljaj naše prošlosti , što ne ocrtava samo Pustinju Blaca već i pruža uvid u način življenja na Braču , ali i šire u Dalmaciji . Stoga nastojte da što prije posjetite ovaj vrijedan spomenik naše kulturne baštine .
Sačuvajmo našu lulturnu baštinu .

Napomena : Svi gornji podaci su iz prikupljenih turističkih publikacija