Like & dislike.......malo o fotografiji...malo o nama

  YohMah
Preuzeto sa facebooka ali mislim da ima puno veze i sa foto sajtovima..pa potrošite 3,4 minute i pročitajte ovaj zanimljiv text:

Premda sam svoje povremene bilješke na Facebooku zamislio prvenstveno kao kratke usputne crtice o nekim svojim fotografijama u trenucima kada ponovno poželim evocirati sjećanja i emocije koje su vezana uz njih, za sada je to tek amatersko filozofiranje kao doprinos sasvim osobnom promišljanju na temu 'fotografije'.

Jutros sam se probudio prilično rano imavši nekih sat vremena na raspolaganju prije šetnje psa te sam se malo pozabavio 'lajkanjem' fotografija, a što je postala svojevrsna često spominjana fraza iznjedrena pomalo stupidnom opcijom koju pruža facebook.

Ljudi se razlikuju što je sasvim normalno, kao što je normalno da svatko od nas doživljava svijet na svoj način što se u stvari nadovezuje na moju rečenicu napisanu u prvoj bilješci (No.1) koja govori o tome da određeno vizualno poimanje svijeta počinje od samog odgoja, okružja u kojem je autor rastao pa do stečenih životnih iskustava, glazbe koju slušate kao i knjiga koje čitate, a što se tiče ozbiljne fotografije, dodao bih još i znanja te količine raznolikih emocija pomoću kojih možete poput finih receptora pohvatati ono što je ugrađeno u mnoge fotografije različitih autora, bez obzira naslanja li se to na vaš stil pa čak i bez obzira na to da li vam se sviđa. I za sve to uopće nije nužno da budete i fotograf. Mnogi povjesničari umjetnosti, teoretičari fotografije i slični se upravo oslanjaju na ta stečena iskustva i znanja. Istina, kao i među umjetnicima i među teoretičarima ima određen broj onih koji ne zaslužuju to biti, no većina ih je (i jednih i drugih) zaštićena fakultetskom diplomom kao Lički medvjedi a međusobno se itekako jako dobro 'razumiju', štite i nadopunjuju, barem koliko je za primjetiti na ovim našim prostorima. No, to je tako te ne treba tome pridavati veće pažnje.

Što se tiče fotografija na društvenim mrežama činjenica je da na facebooku nečiji ručkovi postaju predmetom obožavanja, profilne slike naročito luče 'uspjeh' ako su zgodna fora, kao i kojekakve smiješne fotografske dosjetke s ugrađenim tekstom, a ako se tu još nađu sise i guzice to je onda top materijal za lajkanje. No, to je u redu, ta svi se mi volimo opustiti uz nešto neobavezno a naročito ako nas to zabavlja ili izvuče smiješak na lice.

No što je s onim fotografijama koje nadrastaju gore spomenuto? Što je s onim autorima koji svoje fotografije stavljaju na facebook iz razloga da podijele nešto više od puke zafrkancije? Dakako, osim gomile neafirmiranih fotografa na facebooku ima i jako puno afirmiranih, pa čak i svjetskih imena no te fotografije nisu ni blizu 'uspjehu' na socijalnim mrežama koji može polučiti recimo fotografija mačkice koja se gleda u ogledalu i u njegovom odrazu vidi lava. To su fotografije za nešto uži krug ljudi, malo rafiniranijeg vizualnog ukusa koji se možda ipak ponešto razumiju u fotografiju ili je jednostavno vole, stoga vole vidjeti i nešto više, da ne kažem i ozbiljnije. Oni pretežito i 'lajkaju' ono što im se sviđa a autori koji su postavili svoje fotografije to većinom cijene (barem ja) ili se samo nadam da je tako kod svih. No na društvenim mrežama to u stvari ne govori apsolutno ništa o pravoj vrijednosti i kvaliteti nečije fotografije. Veliki dio tih 'sviđanja' je iz puke kurtoazije ili po sistemu 'dobri smo si, pa si nećemo to kvariti' kao i po onome 'ja tebi, ti meni' i sl. Pravi problem koji se tu primjećuje nije u 'lajkanju', jer svatko ima pravo da označi ono što mu se sviđa ili preskoči ono što mu se ne sviđa, a često u gomili novosti na svojoj naslovnoj stranici facebooka niti ne vidi neke fotografije. Problem je u stvari u autorima a ne u gledateljima jer veliki broj autora zatrpava svoje albume svime i svačime, i to često s velikim količinama fotografija očekujući pri tome gomilu sviđanja nad njihovim djelima lažno se uljuljkujući u fiktivno poimanje svoje kvalitete, da ne kažem čak i veličine, čineći si time štetu istovremeno obezvređujući svoju fotografiju.

Uzevši facebook samo kao primjer jer i sam se na njemu nalazim, a i dobrim dijelom sam upoznat sa situacijom lurkajući povremeno po razno raznim fotografskim forumima te masovnim virtualnim okupljalištima, iz svega toga proizlazi najveći paradoks današnje fotografije a koji počiva na tome što u principu danas svi ili skoro pa svi fotografiraju, svima se to sviđa i svi su manje više oduševljeni lijepim slikama no malo ih tko u stvari cijeni, točnije rečeno skoro pa nitko a još manje uistinu i vidi ... jer fotografija je danas i previše na ovome svijetu. Onih dobrih uvijek na žalost nedostaje.

Možda u tome počiva strahovita pošast egoizma kod velikog broja fotografa a naročito onih mlađe generacije (premda nije pravilo). Želja za potvrdom u okružju potcjenjenosti fotografske slike kao što je facebook ali i općenito u svijetu, te uz konstantan napor pravljenja slika zbog drugih, očekujuci da se mnogima a još bolje svima iste i svide, po mogućnosti popraćeno instant slavom uz što se mnogi nadaju i velikim novcima, dovodi do razočarenja provocirajuci ego do neslućenih granica.

No zato oni autori koji fotografiraju zbog sebe i svoje unutarnje potrebe, koji ne mare pretjerano za druge, svjesni toga da se ne moraju svakome, malo kome, pa čak i nikome svidjeti, ti su na najboljem putu da ostave sebe, svoj autorski pečat u svojim fotografijama ne riskirajući pri tome bolest zvanu egoizam, a koji je tek bakterija u svima nama, bez iznimaka. Netko će popustiti upali a netko će paziti da se ista ne rasplamsa. Stvar osobne mentalne higijene.

Iz tog razloga bih za sebe rekao da sam svojevrsni fotografski introvert koji stvara u ovisnosti o trenutnom 'modu' u kojem se nalazi, tako da u mojim fotografijama, ciklusima i serijama na kojima radim mogu reći da se izmjenjuje svojevrsni 'jin & jang'. Fotografije koje pri tome nastaju su ili one koje nastoje 'fascinirati' ili one 'tiše', nenametljive, čiji vijek trajanja obično zna biti duži od fascinacije, no nastojim da niti jedna fotografija koju puštam u javnost ( a nastojim ne pustiti ih previše, kamoli sve) ne nosi elemente loše fotografije, ako ćemo suditi na osnovu tek pukih elementarnih likovnih vrijednosti, estetike i tehničke dotjeranosti.

Normalno je da svaka od mojih fotografija nekome može biti loša, osrednja, dobra ili čak vrhunska što više i ne ovisi o meni, nego prvenstveno o promatraču i onome 'touchu', konekciji koja se dogodila ili nije dogodila između njega i moje fotografije. U meni se pri stvaranju određenih fotografija dogodila ta uzajamna veza, što je presudilo u odluci da upravo njima podarim život, smatram ih svojima i pokažem ih javnosti jer ... to su one fotografije koje žive u meni i ja živim u njima.

I da skratim priču s jednom rečenicom američkog glumca Bill Cosbya koja mi je onako maglovito ostala u sjećanju a koja otprilike kaže; 'Nemam pojma koja je formula za uspjeh, ali je formula neuspjeha u nastojanju da se svakome svidite.' Stoga oni koji se smatraju ozbiljnijim autorima, bez obzira bili oni amateri ili profesionalci, prije ili kasnije shvate, a neki već znaju, da je najiskreniji 'lajk' za neku nenaručenu, nekomercijalnu, vašu fotografiju, onaj popraćen pokojom novčanicom a takvih je ruku na srce u ovoj zemlji uistinu malo, naročito na društvenim mrežama, no zaslužuju vaše najviše poštovanje, jer ti lajkovi vam pomažu da nastavite sa radom, osiguravaju vam egzistenciju ili ako vam to nije primarni izvor prihoda, ostaje vam saznanje da je netko bio spreman izdvojiti određenu novčanu vrijednost smatrajući da to što kupuje također ima svoju vrijednost. U mnogim slučajevima nas nekomercijalnih fotografa i sanjara s punim radnim vremenom a praznih džepova, u ovim jebenim vremenima ekonomske krize na globalnoj razini, iskrivljenih vrijednosti i podcijenjenosti fotografske slike, novac je po svemu sudeći možda i najpoštenije, a svakako najkorisnije priznanje nekom autoru nego kojekakve plakete, medalje i sl. ordenje koje prije ili kasnije uvijek završi na buvljaku ... čisto da se ne lažemo.

Max Juhasz 
za dodavanje komentara moraš biti prijavljen. prijavi se
Sviđa mi se vaše razmišljanje ,mislim da bi na ptičici trebalo uvesti lajk +i lajk -,lakše bi se reklo ova fotografija je ok a ova loša ,jer ima ih koje su dobre a i onih koje nezaslužuju bilo kakvu objavu itd.itd .....
lijep pozdrav ...
  tjonjic18 
da... zanimljivo...
potpisujem BIG like...i tako... fala.
  me!!! 
Mudro zboriš. Potpisujem.
  applepie 
Pticica je nesto kao buvljak...jeftinoce i smeca u izobilju, a onda ispod svega toga odkrijes biser..
Al tako to nekako dode u svemu..tako da..
  Amellie 
a neukusa na ptičici u izobilju. ponekad pregledavajući slike na ptičici imam osjećaj, ne da sam pojela previše zašećeren kolač, nego da sam se nakusala kilogram šećera iz šuca.
dobar tekst.
  vitrenica 
http://www.youtube.com/watch?v=dcd1rg9jSIk&feature=related
  YohMah 
That's right!
Pozdrav!
  psychodaddy 
Big "lajk" :)
  zbestak 
Sjajno i zanimljivo razmišljanje, hvala :-)
  Maat236 

ostali članci

Like & dislike.......malo o fotografiji...malo o nama

autor: YohMah

Vizualni umjetnik-Ivana Lilith Todorović

autor: YohMah

Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

autor: YohMah

Da li je za izvrsne,uspješne fotografije potrebna skupa,vrhunska oprema?

autor: YohMah