Na razne godišnjice rado se sjetimo dragih ljudi,lijepih događaja,prvih ljubavi,prve cigarete prvog poljupca...!
Ovih dana svi se kunemo kako nismo zaboravili Vukovar... Jesmo dragi prijatelji i ostale cijenjene ptičice! Tapšanje po ramenu i reći onu,bit će bolje,učinit čemo sve da...i bla bla...sjednice,dogovori,izigravanje istih, tužno,jadno i licemjerno...Večeras iz zdravstvenih potreba ,lagano šetam Gajnicama,Samoborskom cestom...desetak upaljenih sviječa na tesetine velikih plokove zgrada...sviječa DESETAK ! Ni to nismo u mogučnosti napraviti za one koji su zbog nas živote dali, pa na kraju ,i sviječu za nas žive da nam se to nikada ne ponovi,ni našoj djeci,unucima....
Obuzet emocijama i bolestan ne želim nikoga povrijediti i ovo je samo moje mišljenje,Spavati ne mogu ali evo i stojeći mogu pisati....i to je mali dokaz da se sve može kad se ima volje i poštovanja!
A što je napisao SINIŠA GLAVAŠEVIĆ u jednom od svojih zadnjih izvještaja iz podruma bolnice,pišući pod granatama,sviječom i psihičkim pritiskom kojeg ja ne mogu ni zamisliti! Tekst je u mom komentaru ispod fotografije ZA Vukovar.... slava mu i hvala za svaku riječ,slovo,glas koji se iznenada ugasio ...
NE ZABORAVITE VUKOVAR drage ptičice, a vaših 11000 sviječa ,koliko nas ima registriranih, osvijetlit će put poginulima na nebu ,a nama na zemlj, OBRAZ !