Kako se oduvijek pokušavam 'boriti protiv vjetrenjača', ovime želim oboriti jednu od takvih; naviku koja se uvukla u svakodnevicu do nevjerojatnih dubina, a počiva na zabuni. OK, ima takvih puno, reći ćeš, ali makar među nama možemo o tome diskutirati. Možda se s vremenom dogodi kakva korekcija. U tom cilju, odlomak iz jedne knjige objavljene 2004...

Društvo može postojati samo na osnovi činjenice
da postoji određena količina uglađenog laganja
i da nitko ne govori precizno ono što misli.
(Jonathon Greene: Rječnik suvremenih navoda)

I onda žutokose nazivaju plavušama, njihovu zlatnu kosu plavom... Kosa, vjetar, glava, Glavat... Vjetar plete kosu koja mora da je na nekakav način, makar končićima, povezana sa sivom podlogom, jer misli se također pletu i prepliću. A savršenstvo koje izvire već iz činjenice da na deset milja unaokolo nema nijednoga ljudskog stvora, čini da se iz bilo koje teme možeš po tangenti otisnuti do bilo koje druge. Tako je, mislim, premda nisam siguran, došlo do spoticanja na razlog da osjetim kako treba razmrsiti to plavičasto i plavušasto pitanje. Pa šta bude.

Među svim bedastoćama kojih se trenutno mogu sjetiti, pri vrhu je takozvana kosa plava kao lan. Kako li se samo na svijetu uspiju stvoriti i održati običaji koji se protive smislu? U to spadaju i nazivi koji se tuku sa sâmim vidom – osobno! Kako dani idu, malo se ljudi sjeća zašto se sivobijeloga konja naziva zelenkom. Ali za ovu prigodu spomenimo se plavuša. To je naziv nastao od opisne imenice plavojka, što je odnekad značilo, i još uvijek znači, ako nisam štogod propustio, žena plavih očiju. Uz plave oči često ide žućkasta, ili u najmanju mjeru, a ne u najmanju ruku, svijetla kosa. Tada je neki bistrić, kojemu je u djetinjstvu čvor na vezicama cipela morao predstavljati grdan problem, povezao dovoljno pojmova da se izrodi glupost. Za sumnjivu utjehu: manje važna; ali u nizu sličnih. Što je donekle ozbiljno.

Otada je kosa žene plavih očiju postala razlogom da je se nazove plavušom, premda se radi samo o nešto sirovijem izrazu koji, kao i ranije, opisuje plavooku. Računam da je ojkanje u plavojki mogla koga podsjetiti i na uvojke, pa se tom jedva vidljivom uzicom sve još bolje povezalo, posebno u nepreciznijim umovima, gdje dosta toga spremno strši, čekajući da tkogod dovede i priveže kakvu ideju. I tada je lagano krenulo pjesnicima; posebno onima kojima riječi baš i nisu previše važne. Primijetili ste tu kategoriju korisnika riječi; mnogi kao da ih rabe tek da bi od nečega slagali retke. Ipak, odmah osjetiš ako iza redaka nema misli, naročito kad nije bilo ni doživljaja, ali to je danas manji nedostatak. Kroz većinu umova, pa onda i prstiju i perâ, prolazili su jednom davno i stihovi, dok se nisu rasplinuli u kakvoj praznini pomodnih sinkopa. Umjetnost slikanja riječima morala se stoga odnedavna početi snalaziti bez sroka. Djevojka kose plave kao lan tek je vrh poslovičnog ledenog brijega smiješnih tvorevina današnjih strugatelja pameti. Na vidjelo izviri tada i činjenica da mnogi umjetnik lana nije ni vidio. Jer, cvijet lana plave je boje, kao potočnica, upravo one boje s kojom se oči plavojke moglo usporediti. Ali oči nisu dovoljne. Hop! Eto te boje i u kosi, navrh takve imaginarne, poetski žuđene plavuše!

Neće biti dobro, gospodo pjesnici, mislim si, a posebno intelektualne sramote - pjesmoklepci. Lan je biljka žutoga vlakna, plavoga cvijeta. U postupku prerade, vlakno se izbjeljuje, a cvijet zanemaruje. Sročite radije nešto oko potočnice; ista boja, a manje petljavine. Za pripomoć, uz potočnica rimuje se cica, mica, žica, trzalica, klica, žlica, kolica, ralica, palica, ptica i perilica. Plavooke djevojke imaju najčešće svijetlu, ako baš hoćete, žutu ili zlatnu boju kose... a plava i žuta jedna su drugoj negativ, savršena spektralna suprotnost u pojmovniku onih koji se bojama bave na ozbiljan način. Kao, recimo, fotografi, oblikovatelji ili štampari. Prave plavokose, žene s plavom kosom, možete vidjeti među smiješno obojenim staricama koje nikako ne žele priznati hujanje Vremena u svojim životima. To su one iza kojih se posprdno čuje ...Muppet Show...

Plavokose možete vidjeti u disko klubovima kako pod tramvajski ili encijanski plavim takozvanim frizurama pokušavaju biti drugačije od milijuna sličnih, jednako praznoglavih suživotinjica. Možete ih vidjeti u cirkusu, gdje kosom plavom kao laneni cvijet zarađuju svoj tvrdi hljeb. Još ih ima u naivnim science fiction filmovima gdje se time, i još možda samo čudnovatim škrgama na čelu, razlikuju od Zemljana. I to bi uglavnom bila sva mjesta, ako mi nije promaklo koje pleme u kakvom ostatku prašume.

A lan? Za mnoge iz najnovije generacije to je samo kratica za local area network. Njihovi su roditelji jednom prečesto svjesno odlučili da ni sa kakvom industrijskom biljkom više ne žele imati posla. Tako da je na meni, gradskom fakinu, ostalo da vraćam boje cvijeću i kosama. Ludo! A ona negdašnja fina pjesma 'Dan plavetan kao lan' ionako je potonula u povijest. Danas bi bila poučna, čak i plagijatorima.

Dakle, ne treba isticati plavuše dok nije sasvim sigurno misli li se na oči ili na kosu. Tko misli na boju kose, nek' misli nanovo...

Za one koji i nakon svega nisu baš sigurni da je sve proteklo logično, još jednom kratka deklaracija: ne postoji prirodno plava kosa. Samo perje.